Sa ?est godina, CPS me je uzeo od moje nasilne mame da ?ivim sa svojim biolo?kim tatom i njegovim mu?em. Imao sam mnogo problema koje sam morao rije?iti, a sa 14 (oko mjeseca juna) poku?ao sam samoubistvo, jer je moja majka prijetila da ?e moje tate odvesti na sud da ponovo dobiju starateljstvo nad mnom. Ja nisam uspio (sre?om), ona nije uspjela (tako?er na sre?u).
Tog Bo?i?a sam dobio normalne poklone, ali onda su me tate odveli na stranu i moj nebiolo?ki otac mi je dao papire za usvajanje koji bi ga legalno u?inili i mojim tatom, a ne samo o?uhom. Bilo je nevjerovatno iskustvo znati da nakon svega kroz ?ta sam ih pro?ao, da me i moj bio tata i moj nebio tata i dalje ?ele i vole. Zavr?ili smo usvajanje i to je ostao najbolji bo?i?ni poklon koji sam ikada dobio.
At age six, I was taken by CPS from my abusive mom to live with my bio-dad and his husband. I had a lot of issues to work through, and at 14 (around the month of June) I attempted suicide, because my mother was threatening to take my dads to court to get custody of me again. I failed (thankfully), she failed (also thankfully).
That Christmas, I got normal presents, but then my dads took me aside and my non-biological father presented me with adoption papers that would make him legally my dad too and not just my step-dad. It was an amazing experience to know that after all I put them through, that both my bio dad and my non-bio dad still wanted me and loved me. We got the adoption finalized, and that remains the best Christmas present I ever got.
Automatski prevedeno: